{"id":4206,"date":"2025-02-24T09:33:00","date_gmt":"2025-02-24T09:33:00","guid":{"rendered":"https:\/\/artandscience.rs\/?p=4206"},"modified":"2025-03-12T10:10:07","modified_gmt":"2025-03-12T10:10:07","slug":"svetlosni-tok-most-izmedju-proslosti-i-buducnosti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/artandscience.rs\/en\/4206\/","title":{"rendered":"\u201eSvetlosni tok\u201c \u2013 most izme\u0111u pro\u0161losti i budu\u0107nosti"},"content":{"rendered":"<p><strong>\u201e\u010citav prostor bi\u0107e izme\u0161ten iz realnog u virtuelnu stvarnost, gde \u0107e posetioci Muzeja nauke i tehnike imati priliku da, putem mobilnog telefona ili VR seta, (d)o\u017eive zgradu nekada\u0161nje termocentrale \u2019Snaga i svetlost\u2019 u njenom punom sjaju\u201c<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p><em>Razgovarao: \u0110or\u0111e Petrovi\u0107<\/em><\/p>\n\n\n\n<p>Ako ste nekad \u0161etali Dunavskim kejom prema beogradskim Silosima, kod Marine Dor\u0107ol, iza ograde i rastinja mogli ste da vidite napu\u0161teni industrijski kompleks u kojem se, tik uz samu reku, uzdi\u017ee monumentalna betonska zgrada u me\u0111uratnom modernisti\u010dkom stilu, pored koje se nalazi ogromni zar\u0111ali \u010deli\u010dni kran s rukavcem. Ostaci ove impozantne gra\u0111evine i ostatak kompleksa deo su nekada\u0161nje termoelektrane \u201eSnaga i svetlost\u201c, koja je bila u upotrebi od 1932. do 1969. godine. Pre dvanaest godina, ceo kompleks progla\u0161en je spomenikom kulture. Iako je bilo predloga da se pretvori u muzejski prostor, jo\u0161 uvek \u010deka svoju odabranu namenu.<\/p>\n\n\n\n<p>Kako bi istra\u017eio inovativne i interdisciplinarne pristupe u promociji o\u010duvanja i za\u0161tite nepokretne kulturne ba\u0161tine, me\u0111unarodni projekat\u00a0<em>FASIH (Future Art Science Industrial Heritage)<\/em>, kojim koordinira Centar za promociju nauke, raspisao je javni poziv za umetnike i istra\u017eiva\u010de. Jedan od dobitnika ovog poziva je projekat\u00a0<em>Svetlosni tok<\/em>, u produkciji Muzeja nauke i tehnike iz Beograda, koji uz pomo\u0107 novomedijskih umetni\u010dkih metoda i savremene tehnologije istra\u017euje industrijsko nasle\u0111e nekada\u0161nje termocentrale \u201eSnaga i svetlost\u201c. Ovaj rad posetioci \u0107e mo\u0107i da vide na izlo\u017ebi\u00a0<em>FASIH<\/em>\u00a0projekata, koja \u0107e 22. maja biti otvorena upravo u Muzeju nauke i tehnike.<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image size-large\"><img fetchpriority=\"high\" decoding=\"async\" width=\"1024\" height=\"794\" src=\"https:\/\/artandscience.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Foto-Predrag-Terzic-1-1024x794.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-4207\" srcset=\"https:\/\/artandscience.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Foto-Predrag-Terzic-1-1024x794.jpg 1024w, https:\/\/artandscience.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Foto-Predrag-Terzic-1-300x233.jpg 300w, https:\/\/artandscience.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Foto-Predrag-Terzic-1-768x595.jpg 768w, https:\/\/artandscience.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Foto-Predrag-Terzic-1-1536x1190.jpg 1536w, https:\/\/artandscience.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Foto-Predrag-Terzic-1-15x12.jpg 15w, https:\/\/artandscience.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Foto-Predrag-Terzic-1.jpg 1600w\" sizes=\"(max-width: 1024px) 100vw, 1024px\" \/><figcaption class=\"wp-element-caption\">Foto: Aleksandrija Ajdukovi\u0107<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n<p>Autor projekta je Predrag Terzi\u0107, umetnik i redovni profesor na Departmanu za digitalne umetnosti sa Fakulteta za medije i komunikacije u Beogradu. Predaje nekoliko predmeta iz oblasti digitalne i novomedijske umetnosti, a njegova umetni\u010dka dela nalaze se u vi\u0161e privatnih kolekcija \u0161irom sveta. Radove je izlagao na 23 samostalne i vi\u0161e od 40 grupnih izlo\u017ebi u zemlji i inostranstvu. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Sa Terzi\u0107em smo razgovarali o njegovom umetni\u010dkom projektu <em>Svetlosni tok<\/em>, kao i o va\u017enosti o\u010duvanja industrijskog nasle\u0111a i ulozi umetnosti u tom poduhvatu.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Kako ste do\u0161li na ideju za va\u0161 umetni\u010dki projekat <em>Svetlosni<\/em> <em>tok<\/em>?<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Kada sam putovao na festival novomedijske umetnosti <em>Speculum<\/em> <em>Artium<\/em> u Trbovlju, malom rudarskom mestu u slovena\u010dkom Zasavlju, video sam kako se oni ophode prema pro\u0161losti svog grada. Promenom kulturolo\u0161kog obrasca, uz pomo\u0107 ovog festivala, lokalnih muzeja i druga\u010dijeg sagledavanja svog industrijskog nasle\u0111a rudarskog tipa, uspeli su da od svog mesta naprave turisti\u010dku atrakciju. Kod nas u Srbiji ne postoji takva svest, a na\u0161 zakon \u010dak i ne predvi\u0111a pojam kakav je industrijsko nasle\u0111e. Neki objekat mo\u017ee da bude prepoznat ili kao spomenik kulture ili kao arhitektonsko delo koje je pod za\u0161titom dr\u017eave.<\/p>\n\n\n\n<p>Mi smo i ranije imali jedan, najbla\u017ee re\u010deno, le\u017eeran pristup prema industrijskom nasle\u0111u, a sad smo gotovo do\u0161li do toga da se ono tretira kao pro\u0161lost koja treba da bude uni\u0161tena ili barem zamaskirana. Tu je i problem odnosa prema jugoslovenskom nasle\u0111u, \u0161to se vidi i na primeru zgrade Sajma, po\u0161to ne znamo \u0161ta \u0107emo s njom. Vidi se, naravno, i u na\u0161em odnosu prema zgradi nekada\u0161nje termoelektrane \u201eSnaga i svetlost\u201c. Kao da se gledaju samo \u201ekvadrati\u201c u \u201eMarini Dor\u0107ol\u201c, a zaboravlja se na zna\u010daj same zgrade. A upravo bi oko ovog objekta mogao da se uspostavi politi\u010dki konsenzus, da ga sa\u010duvamo, da ne dozvolimo da bude uni\u0161ten.<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image size-large\"><img decoding=\"async\" data-src=\"https:\/\/artandscience.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Foto-Predrag-Terzic-2-1024x576.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-4208 lazyload\" src=\"data:image\/svg+xml;base64,PHN2ZyB3aWR0aD0iMSIgaGVpZ2h0PSIxIiB4bWxucz0iaHR0cDovL3d3dy53My5vcmcvMjAwMC9zdmciPjwvc3ZnPg==\" style=\"--smush-placeholder-width: 1024px; --smush-placeholder-aspect-ratio: 1024\/576;\" \/><\/figure>\n\n\n\n<p>E sad, za\u0161to <em>Svetlosni<\/em> <em>tok<\/em>? Na prvom mestu, tu je vodeni tok Dunava, putem kojeg je brodovima dopreman ugalj do termoelektrane. U njoj je ugalj pretvaran u elektri\u010dnu energiju koja se zatim, opet nekim svojim tokom, distribuirala dalje do gornjeg Dor\u0107ola, Slavije i drugih delova grada i pretvarala u svetlost.&nbsp; &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Svetlost je tako\u0111e ne\u0161to \u0161to se javlja u formi zraka, koji mo\u017ee da se meri i detektuje, a onda nam ostaje zabele\u017een kao se\u0107anje. Ne kao memorija, nego kao se\u0107anje na prostor koji je nekim generacijama obezbe\u0111ivao odre\u0111enu vertikalu za \u017eivot u gradu. Kao \u0161to bi Hana Arent rekla, ako \u017eeli\u0161 da napravi\u0161 konfuziju u glavama stanovnika grada, dovoljno je da izbri\u0161e\u0161 sve toponime na kojima su se izgradile i \u017eivele mnoge generacije. Takvim odnosom gubi se pojam o vremenu i prostoru i dobijate strukturu ljudi kojima je lako manipulisati.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Mo\u017eete li da nam ka\u017eete ne\u0161to vi\u0161e o samom radu?<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Za realizaciju <em>Svetlosnog toka<\/em> koristio sam poseban alat koji se zove <em>LiDar<\/em> (<em>light detection and ranging<\/em>), koji mi je omogu\u0107io da se adekvatno sagleda cela zgrada nekada\u0161nje termoelektrane \u201eSnaga i svetlost\u201c, a time i snimi u realnim dimenzijama. Ovo obuhvatanje zgrade u realnim dimenzijama predstavlja jednu vrstu mape za dalji rad. Nakon softverske obrade u programu <em>TouchDesigner<\/em>, ve\u0107i deo rada bi\u0107e preba\u010den u VR okru\u017eenje kroz <em>Unreal<\/em> program. Sa <em>sound<\/em> umetnikom Lazarom Mihajlovi\u0107em radim na obradi zvuka i veoma cenim njegov umetni\u010dki rad. Prete\u017eno \u0107e zvuk biti vezan za minimal elektroindustrijal, koji jako dobro pogoduje samom radu. Moram re\u0107i da mi Lazar mnogo poma\u017ee sa svojim idejama, sugestijama i veoma sam sre\u0107an \u0161to ponovo sara\u0111ujemo. Svi\u0111a mi se kako promi\u0161lja na polju zvuka. Za VR okru\u017eenje zvuk igra veoma veliku ulogu i Lazar svojim umetni\u010dkim pristupom i na\u010dinom kori\u0161\u0107enja zvuka podi\u017ee celokupan projekat na vi\u0161i nivo.<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-video\"><video height=\"528\" style=\"aspect-ratio: 480 \/ 528;\" width=\"480\" controls src=\"https:\/\/artandscience.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/LIDAR-snimak-Predrag-Terzic-Video-1.mp4\"><\/video><\/figure>\n\n\n\n<p>Kada govorimo o samom radu, \u010ditav prostor zgrade \u201eSnaga i svetlost\u201c, bi\u0107e izme\u0161ten iz realnog u virtuelnu stvarnost, gde \u0107e posetioci Muzeja nauke i tehnike imati priliku da, putem mobilnog telefona (kao AR) ili VR seta, (d)o\u017eive zgradu nekada\u0161nje termocentrale \u201eSnaga i svetlost\u201c u njenom punom sjaju. Ovo izme\u0161tanje izvan prostora i vremena omogu\u0107i\u0107e posetiocima da ovaj prostor ne vezuju za njegovu fizi\u010dku lokaciju, ve\u0107 da ga interpretiraju na nov na\u010din i da mu daju novo zna\u010denje. Mislim da ovakav pristup ostavlja prostor da se istra\u017ee estetski, kulturni i dru\u0161tveni aspekti industrijalizacije, dok se istovremeno bavimo interaktivno\u0161\u0107u i savremenim tehnologijama. Na taj na\u010din, \u017eelim da <em>Svetlosni tok<\/em> ne vodi samo ra\u010duna o pro\u0161losti zgrade, ve\u0107 i da podsti\u010de dijalog o njenoj budu\u0107oj ulozi u savremenom dru\u0161tvu. A pomo\u0107u izme\u0161tanja u novi prostor, realnost same zgrade dobija smisao koji mu omogu\u0107ava savremena tehnologija i druga\u010diji pristup percepcije, koja se tim putem javlja.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Interaktivnost va\u0161eg rada ima i dimenziju dru\u0161tvene anga\u017eovanosti. Na \u0161ta njime, u ovom kontekstu, \u017eelite da uka\u017eete?<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Kroz interaktivnost i mogu\u0107nost participacije putem mobilnih aparata ili VR setova, ovim projektom \u017eeleo sam da podstaknem publiku na aktivno istra\u017eivanje i reinterpretaciju zna\u010denja zgrade, a to doprinosi \u0161irem dru\u0161tvenom dijalogu o zna\u010daju o\u010duvanja i adaptacije kulturnog nasle\u0111a. Ova interaktivna dimenzija nije samo estetski upe\u010datljiva ve\u0107 i potencijalno transformi\u0161u\u0107a za publiku koja postaje kokreator u digitalnom prostoru. Na taj na\u010din, <em>Svetlosni tok<\/em> demonstrira kako umetnost mo\u017ee slu\u017eiti kao most izme\u0111u pro\u0161losti i budu\u0107nosti, tako \u0161to pru\u017ea novi kontekst razumevanja za lokalnu zajednicu i \u0161ire dru\u0161tvo.<\/p>\n\n\n\n<p>Zbog zanemarivanja, mi danas nemamo mnogo industrijskog nasle\u0111a, ali ono \u0161to je ostalo trebalo bi da sa\u010duvamo. Mo\u017eemo da mu damo i neku druga\u010diju namenu, kao \u0161to se to ponekad radi. Me\u0111utim, treba re\u0107i da je pojava koncepta industrijskog nasle\u0111a \u010dak i u razvijenim zemljama novijeg datuma. Tek negde sedamdesetih dobijamo naznaku \u0161ta bi to moglo da bude, ali kako bi ono trebalo da funkcioni\u0161e definisano je tek Dablinskim sporazumom iz 2011. godine. Kao \u0161to sam pomenuo, na\u0161 zakon jo\u0161 uvek ne predvi\u0111a tako ne\u0161to. I upravo taj status \u201e\u010dardaka ni na nebu ni na zemlji\u201c koji industrijsko nasle\u0111e ima u na\u0161em zakonodavnom sistemu poku\u0161ao sam da ilustrujem izme\u0161tanjem \u201eSnage i svetlosti\u201c u virtuelno okru\u017eenje. \u017deleo sam da omogu\u0107im posetiocima Muzeja nauke i tehnike jedno mesto na kojem \u0107e uvek mo\u0107i da se vrate \u201eSnazi i svetlosti\u201c, nezavisno od dalje sudbine samog objekta.<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image size-large\"><img decoding=\"async\" data-src=\"https:\/\/artandscience.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Foto-Predrag-Terzic-3-1024x576.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-4210 lazyload\" src=\"data:image\/svg+xml;base64,PHN2ZyB3aWR0aD0iMSIgaGVpZ2h0PSIxIiB4bWxucz0iaHR0cDovL3d3dy53My5vcmcvMjAwMC9zdmciPjwvc3ZnPg==\" style=\"--smush-placeholder-width: 1024px; --smush-placeholder-aspect-ratio: 1024\/576;\" \/><\/figure>\n\n\n\n<p>&nbsp;&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Pomenuli ste i druga\u010diju namenu koju bi moglo da ima industrijsko nasle\u0111e. Kakvu bi namenu, recimo, mogla da ima zgrada nekada\u0161nje termoelektrane \u201eSnaga i svetlost\u201c?<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Na prvom mestu, to je kulturolo\u0161ki veoma va\u017ena zgrada koja se nalazi na Dor\u0107olu, uz samu reku. Mo\u017eete da u okviru tog zelenog kompleksa osmislite veoma zanimljiv i bogat kulturni program, ali i da sa\u010duvate biljni i \u017eivotinjski svet koji se tu pojavio kao posledica deindustrijalizacije. Drugim re\u010dima, umesto da tu zidate nekakav luksuzni stambeni i poslovni prostor, mo\u017eete da napravite \u017eiv prostor koji u sebi ima druga\u010diji kulturolo\u0161ki osvrt. Nije ba\u0161 sve u gradu vezano za \u201ekvadrate\u201c, valjda ima jo\u0161 ne\u0161to \u0161to je bitno. Drugim re\u010dima, ceo taj zaokru\u017eeni prostor mogao bi da bude iskori\u0161\u0107en za ekolo\u0161ki projekat koji bi sa\u010duvao floru i faunu, a time ujedno i postao prepoznatljivo mesto savremenog \u017eivota grada na obali.<\/p>\n\n\n\n<p>Isto tako, mo\u017eete zgradu i sav taj beton koji je ve\u0107 tu da iskoristite druga\u010dije. Zamislite da \u201eSnaga i svetlost\u201c postanu neka vrsta kulturnog centra ili muzeja Nikole Tesle, prostor koji izlazi na Dunav i pru\u017ea vam mogu\u0107nost da, recimo, u njemu izla\u017eete zanimljive, interaktivne svetlosne instalacije. Naravno, mogu\u0107a su i druga\u010dija re\u0161enja. Ali ako budemo sledili logiku novca, rezultat \u0107e biti totalna devastacija industrijskog nasle\u0111a.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>U Evropi, ali i u drugim delovima sveta, postoji trend o\u010duvanja nepokretne kulturne ba\u0161tine u digitalnoj formi. I va\u0161 rad kre\u0107e se negde na tom tragu. U \u010demu se krije zna\u010daj ovakvih poduhvata?<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Postoji, recimo, mobilna aplikacije za skeniranje 3D objekata pomo\u0107u koje mo\u017eete da precizno snimite prostorije pa i \u010ditave zgrade. Na taj na\u010din mogu relativno lako da se skeniraju va\u017ena mesta u gradu, poput objekata industrijskog nasle\u0111a, i da se mapiraju tako da i drugi mogu da im pristupe. I to na bilo kom mestu na zemaljskoj kugli. Jedna od takvih aplikacija jeste <em>Scaniverse,<\/em> gde mo\u017eete, recimo, iz Srbije da pristupite industrijskom nasle\u0111u Japana. Drugim re\u010dima, uz pomo\u0107 takvih alata mo\u017eete lako da skenirate i sa\u010duvate bilo koji objekat. Ne treba vam neka velika materijalna potpora, va\u017eno je samo da imate dobar aparat koji ima <em>LiDAR<\/em> senzore. &nbsp;<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-video\"><video height=\"528\" style=\"aspect-ratio: 480 \/ 528;\" width=\"480\" controls src=\"https:\/\/artandscience.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/LIDAR-snimak-Predrag-Terzic-Video-2.mp4\"><\/video><\/figure>\n\n\n\n<p><\/p>\n\n\n\n<p><strong>Pored toga \u0161to ste umetnik, ujedno ste i teoreti\u010dar umetnosti i novih medija. Kako gledate generalno na ulogu umetnosti u kontekstu o\u010duvanja industrijskog nasle\u0111a?<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Umetnost je do\u017eivela zaista velike promene, izme\u0111u ostalog, ona je postala deo kreativnih industrija. Jedno od va\u017enih obele\u017eja savremene umetnosti je interaktivnost, koja se danas relativno lako posti\u017ee pomo\u0107u razli\u010ditih sofisticiranih alata. Postoje aplikacije koje vam omogu\u0107avaju da iskusite virtuelnu ili pro\u0161irenu realnost, ili da skenirate neki objekat ili prostor, a da zatim, pomo\u0107u odre\u0111enih softvera \u2013 kao \u0161to su <em>Unreal<\/em>, <em>Unity<\/em> ili <em>Blender<\/em> \u2013 napravite svet koji vama odgovara. Veoma je zanimljivo to \u0161to je mla\u0111im generacijama sve manje va\u017ena razlika izme\u0111u realnog i digitalnog.<\/p>\n\n\n\n<p>Ono \u0161to je bitno jeste na koji na\u010din sagledavamo svet u kome \u017eivimo. A va\u017enost umetnosti krije se u tome \u0161to ima kriti\u010dku distancu prema svetu, jer se, na primer, u odnosima ekonomije i tehni\u010dkih nauka prema ve\u0161ta\u010dkoj inteligenciji ne prime\u0107uje gotovo nikakav kriti\u010dki stav. Uspeli smo da isklju\u010dimo humanistiku da aktivno u\u010destvuje u dono\u0161enju odluka ili mogu\u0107oj kritici. I onda imamo situaciju da novo trojstvo \u2013 nauka, tehnologija i umetnost \u2013 diktiraju dalje korake. A u tim koracima postoji \u010dudna situacija da humanistika samo preko umetnosti mo\u017ee da do\u0111e do odre\u0111enih informacija i da da svoj sud. Takvim stavom vi nemate kriti\u010dku misao nego dono\u0161enje odluke u drugom krugu, kada je ve\u0107 kasno. Drugim re\u010dima, problem dana\u0161njeg dru\u0161tva krije se u tome \u0161to se humanistika ni\u0161ta ne pita, nego se pitaju novac i protok kapitala. Zato je umetnost jedna od poslednjih brana da ne zavr\u0161imo u distopiji.<\/p>\n\n\n\n<p>Rad\u00a0<em>Svetlosni tok<\/em>\u00a0Predraga Terzi\u0107a jedan je od devet odabranih radova na regionalnom\u00a0<em>art+science<\/em>\u00a0konkursu u okviru\u00a0<strong><em>FASIH<\/em>\u00a0projekta<\/strong>\u00a0(<em>Future Art Science Industrial Heritage<\/em>), posve\u0107enog revitalizaciji i o\u010duvanju industrijskog nasle\u0111a. <em>FASIH<\/em>\u00a0izlo\u017eba bi\u0107e otvorena za publiku\u00a022. maja na tri lokacije &#8211; u Beogradu (Muzej nauke i tehnike), Rijeci (Vje\u0107nica\u00a0Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci) i Trbovlju (Delavski dom).<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>\u201e\u010citav prostor bi\u0107e izme\u0161ten iz realnog u virtuelnu stvarnost, gde \u0107e posetioci Muzeja nauke i tehnike imati priliku da, putem mobilnog telefona ili VR seta, (d)o\u017eive zgradu nekada\u0161nje termocentrale \u2019Snaga i svetlost\u2019 u njenom punom sjaju\u201c Razgovarao: \u0110or\u0111e Petrovi\u0107 Ako ste nekad \u0161etali Dunavskim kejom prema beogradskim Silosima, kod Marine Dor\u0107ol, iza ograde i rastinja [&hellip;]<\/p>","protected":false},"author":4,"featured_media":4212,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"footnotes":""},"categories":[112],"tags":[],"class_list":["post-4206","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-fasih"],"acf":[],"featured_image_src":"https:\/\/artandscience.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Cover-Predrag-Terzic.jpg","author_info":{"display_name":"Ivana Smolovic","author_link":"https:\/\/artandscience.rs\/en\/author\/ismolovic\/"},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/artandscience.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4206","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/artandscience.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/artandscience.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/artandscience.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/artandscience.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=4206"}],"version-history":[{"count":8,"href":"https:\/\/artandscience.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4206\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4225,"href":"https:\/\/artandscience.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4206\/revisions\/4225"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/artandscience.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/4212"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/artandscience.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=4206"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/artandscience.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=4206"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/artandscience.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=4206"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}