{"id":4496,"date":"2025-05-06T13:59:49","date_gmt":"2025-05-06T13:59:49","guid":{"rendered":"https:\/\/artandscience.rs\/?p=4496"},"modified":"2025-05-23T09:43:28","modified_gmt":"2025-05-23T09:43:28","slug":"industrijsko-nasledje-kroz-oci-samih-stvari","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/artandscience.rs\/en\/4496\/","title":{"rendered":"Industrijsko nasle\u0111e kroz \u201eo\u010di\u201c samih stvari"},"content":{"rendered":"

\u201eHartera je \u017eivi organizam u kojem se segmenti ljudskog djelovanja i djelovanja prirode me\u0111usobno prepli\u0107u, stvaraju\u0107i jedistveni oblik dru\u0161tva u kojem svaki ima svoju ulogu, motiv i na\u010din \u017eivljenja. To je zaista jedinstven prostor u \u010dijem mikrosvijetu postoji pravo organizirano dru\u0161tvo, koje djeluje paralelno s njezinim sociolo\u0161kim i kulturnim naslje\u0111em\u201c<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Razgovarao: \u0110or\u0111e Petrovi\u0107<\/em><\/p>\n\n\n\n

Tvornica papira Rijeka, poznatija pod imenom Hartera, nekada je bila jedan od najva\u017enijih industrijskih pogona u regionu. Sme\u0161tena na levoj obali Rje\u010dine, samo kilometar i po od njenog u\u0161\u0107a u Jadransko more, ova fabrika je od svog osnivanja 1821. godine vi\u0161e od jednog i po veka bila simbol tehni\u010dkog napretka, inovacije i ekonomske mo\u0107i grada Rijeke. U Harteri je radila prva parna ma\u0161ina na Balkanu, a papir koji se ovde proizvodio prodavan je \u0161irom sveta. Nakon \u0161to su 2005. godine Harterine ma\u0161ine zauvek utihnule, ovaj monumentalni industrijski kompleks prepu\u0161ten je ti\u0161ini i zaboravu, dok njegova budu\u0107nost ostaje neizvesna.<\/p>\n\n\n\n

Kako bi istra\u017eio inovativne i interdisciplinarne pristupe u promociji o\u010duvanja i za\u0161tite nepokretne kulturne ba\u0161tine, me\u0111unarodni projekat FASIH (Future Art Science Industrial Heritage<\/em>), kojim koordinira Centar za promociju nauke, raspisao je javni poziv za umetnike i istra\u017eiva\u010de. Jedan od dobitnika ovog poziva je projekat Hartera pri\u010da<\/em> \u2013 u produkciji Sveu\u010dili\u0161ta u Rijeci i rije\u010dke Akademije primjenjenih umjetnosti \u2013 koji uz pomo\u0107 novomedijskih umetni\u010dkih pristupa i savremene tehnologije o\u017eivljava istoriju nekada\u0161nje Tvornice papira Rijeka. Ovaj rad posetioci \u0107e mo\u0107i da vide na izlo\u017ebi FASIH projekata, koja \u0107e 10. juna biti otvorena u Vije\u0107nici Akademije primjenjenih umjetnosti u Rijeci.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Autorski tim koji potpisuje projekat Hartera pri\u010da<\/em> \u010dine hrvatski umetnici i arhitekte Mihaela Sladovi\u0107, Andrea Stani\u0107, Ana Komadina, Vili Rakita i Lea Miokovi\u0107. Njihov rad se oslanja na koncept \u201eparlamenta stvari\u201c francuskog filozofa Bruna Latura, prema kojem i predmeti \u2013 poput zgrada, ma\u0161ina i materijalnih tragova pro\u0161losti \u2013 imaju pravo da govore i u\u010destvuju u dru\u0161tvenom \u017eivotu. Kombinuju\u0107i savremene umetni\u010dke prakse, ovaj interdisciplinarni tim stvara multimedijsku kartu koja prostor nekada\u0161nje Tvornice papira Rijeka ne prikazuje samo kao fizi\u010dki lokalitet, ve\u0107 kao \u017eivi entitet \u2013 zajednica artefakata, pri\u010da, se\u0107anja i mogu\u0107ih budu\u0107nosti.<\/p>\n\n\n\n

Sa autorima projekta Hartera pri\u010da<\/em> razgovarali smo o njihovom umetni\u010dkom pristupu, tehnikama koje koriste, kao i o tome kako izgleda kada prostor progovori svojim jezikom.<\/p>\n\n\n\n

\u0160ta vas je inspirisalo da se bavite upravo ovim prostorom i njegovim nasle\u0111em?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Gledaju\u0107i sa strane na\u0161e struke, a svi smo arhitekti koji rade u praksi, revitalizacije prostora industrijskog naslje\u0111a uvijek predstavlja poseban izazov. Od manufakture i industrijalizacije do potencijalne kulturne revitalizacije, Hartera ima vrlo zanimljivu povijest, a sve to na prostoru uz rijeku. Geneza Hartere stvorila je inspirativan broj razli\u010ditih slojeva \u0161to nam je predstavlja kao \u017eivi case study<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

U va\u0161em radu pozivate se na koncept \u201eparlamenta stvari\u201c francuskog filozofa Bruna Latura. Kako ste vi interpretirali ovaj filozofski koncept i preneli ga u umetni\u010dki izraz? Na koji na\u010din Hartera u va\u0161em radu postaje \u201egovore\u0107i predmet\u201c?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Bruno Latur govori o konceptu \u201eparlamenta stvari\u201c u svojoj knjizi Nous n’avons jamais \u00e9t\u00e9 modernes<\/em> (na engleskom We Have Never Been Modern<\/em>, 1991) gdje razvija ideju o potrebi za pro\u0161irenjem politi\u010dkog prostora kako bi uklju\u010dio ne-ljudske entitete (stvari, prirodne fenomene, tehnologije) u odlu\u010divanje, \u010dime nastaje \u201eparlament stvari\u201c. Latur tvrdi da zakon ne bi trebao biti usredoto\u010den na ljude, ve\u0107 na \u017eivot u cijelosti. Mi smo samo jedna grupa, me\u0111u svim \u017eivotinjama, biljkama i Stvarima<\/em>. Brojna istra\u017eivanja prostora kompleksa biv\u0161e Tvornice papira Hartera sagledavala su je kroz perspektivu njihovih prija\u0161njih i budu\u0107ih ljudskih korisnika, te smatramo da u tom dijelu postoji dovoljan broj pitanja i rje\u0161enja s antropogenog stajali\u0161ta. \u017deljeli smo sagledati taj prostor kroz neke nove \u201eo\u010di\u201c, to\u010dnije re\u010deno, kroz pri\u010de stvari, bi\u0107a i pojava koje tamo bivaju i me\u0111udjeluju.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Kako funkcioni\u0161e va\u0161a multimedijska karta i \u0161ta posetioci mogu da o\u010dekuju prilikom susreta s njom?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Na\u0161e svojevrsno zasjedanje Parlamenta stvari<\/em> je prostorna instalacija od 9 zastupnika istra\u017eivanog obuhvata \u201esuprotstavljenih\u201c u kru\u017enoj formi, koja anulira me\u0111usobnu hijerarhiju te ih tretira kao jednake sugovornike. Sudionici su smje\u0161teni izme\u0111u dvije domene \u2013 Hartere i Rje\u010dine, od kojih je prva nastala direktnim utjecajem \u010dovjeka, dok je druga prirodna pojava, ali kroz godine ljudskog djelovanja uveliko modificirana. U sredini instalacije prikazane su vizije budu\u0107nosti promatrane sa stajali\u0161ta pojedinih sugovornika preklopljene s trodimenzionalnim prikazom stvarnog prostora Hartere (maketa), \u010diji rezultat je multimedijska karta<\/em> izvedena tehnologijom mapiranog projiciranja (prostor gdje sudionici parlamenta me\u0111udjeluju). Projekcija predstavlja interpretaciju glasova stvari-sugovornika<\/em>, a dovo\u0111enjem stvarnih artefakata u prostor prilikom prezentacije projekta njoj \u0107e biti suprotstavljena fizi\u010dka manifestacija Parlamenta<\/em> \u2013 stvari\/objekata \u2013 u nastojanju da se \u201epravi glas\u201c razdvoji od njegove ljudske interpretacije.<\/p>\n\n\n\n

Koristite tehnologije poput 3D mapiranja i modelovanja. Koje su prednosti ovog pristupa kada je re\u010d o reinterpretaciji i vizualizaciji industrijskog nasle\u0111a?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

S obzirom na to da su prostori industrijskog naslje\u0111a nerijetko zapu\u0161teni ili barem u stanju prepunom fizi\u010dkih i vizualnih prepreka i ograni\u010denja, pristup istra\u017eivanju kroz trodimenzionalno mapiranje i modeliranje nam omogu\u0107uje jasnije sagledavanje prostora u cijelosti. Tako\u0111er, interpretacije pojedinih rezultata istra\u017eivanja u 3D modelu nerijetko pokazuju direktne i indirektne povezanosti elemenata istra\u017eivanja koje ina\u010de ne bismo mogli uo\u010diti ako na prostor gledamo fragmentirano. U na\u0161oj prostornoj instalaciji, veliku ulogu igra trodimenzionalni prikaz prostora Hartere u vidu makete, jer tada svaki od izlo\u017eenih predmeta, odnosno sugovornika u zasjedanju Parlamenta<\/em>, ima svoj narativ direktno predstavljen na konkretnom prostoru, \u0161to je posjetitelju odmah vidljivo i jasno.<\/p>\n\n\n\n

\u0160ta je bio glavni izazov sa kojim ste se susreli prilikom rada na va\u0161em projektu i na koji na\u010din su vam u tom procesu pomogli stru\u010dnjaci iz razli\u010ditih oblasti?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Glavni izazov kreiranja Parlamenta<\/em> bio je prevo\u0111enje jezika Stvari<\/em> u oblik koji je jasan posjetiteljima izlo\u017ebe. Nismo htjeli samo personificirati predmete, ve\u0107 nam je \u017eelja bila razumjeti fenomene iza svakog pojedinog sugovornika<\/em>, \u0161to bi svaki od njih mogao pri\u010dati, koji su njegovi problemi, kakva je njegova budu\u0107nost u kontekstu prostora Hartere, za \u0161to bi se zauzeo i sli\u010dno. Razgovaraju\u0107i sa stru\u010dnjacima iz razli\u010ditih disciplina, kao \u0161to su biologija, molekularna biologija, matematika, kemija dobivali smo detaljna obja\u0161njenja pojedinih fenomena, sugestije oko izbora \u201esudionika parlamenta\u201c i interpretacije istih, te jasne smjernice oko metodologije na\u0161eg cjelokupnog istra\u017eivanja.<\/p>\n\n\n\n

Projekat je zami\u0161ljen kao prilagodljiv \u2013 mo\u017ee se izvesti i in situ<\/em> (na licu mesta) i u galerijskom prostoru. Zbog \u010dega je ova adaptibilnost u pogledu izlaganja va\u017ena za va\u0161 umetni\u010dki projekat?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Sama instalacija Parlamenta <\/em>sugerira odre\u0111enu autonomnost u interpretaciji. Smjestimo li instalaciju zasjedanja Parlamenta stvari <\/em>u kontekst o kojemu se zasjeda \u2013 Harteru, pri\u010de<\/em> svakog od sudionika Parlamenta<\/em> vidljive su svuda oko posjetitelja \u010dime cijela Hartera postaje jedno veliko zasjedanje. Izlaganje u galerijskom ili nekom drugom prostoru bi za Parlament stvari<\/em> bilo svojevrsno izmje\u0161tanje dijelova Hartere van njenog konteksta \u2013 fragmentirani isje\u010dci njezina \u017eivota daju posjetitelju izlo\u017ebe priliku da stvori vlastitu interpretaciju prostora Hartere, a da mu okru\u017eenje ne sugerira stav koji treba zauzeti. Posjetitelj se tada potpuno neovisno oslanja na pri\u010de<\/em> stvari, bi\u0107a i pojava, \u0161to je nama kao autorima jednako zanimljivo.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Kakva gledate na Harteru danas, nakon \u010ditavog ovog procesa rada i istra\u017eivanja? \u0160ta ona za vas predstavlja?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Hartera je \u017eivi organizam u kojem se segmenti ljudskog djelovanja i djelovanja prirode me\u0111usobno prepli\u0107u, stvaraju\u0107i jedinstveni oblik dru\u0161tva u kojem svaki ima svoju ulogu, motiv i na\u010din \u017eivljenja. To je zaista jedinstven prostor u \u010dijem mikrosvijetu postoji pravo organizirano dru\u0161tvo, koje djeluje paralelno s njezinim sociolo\u0161kim i kulturnim naslje\u0111em.<\/p>\n\n\n\n

Kako vidite ulogu umetnosti u procesu o\u010duvanja i reinterpretacije industrijske ba\u0161tine?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Umjetnost svakako daje odre\u0111enu kreativnost i otvorenost u samom pristupu sagledavanja prostora. Ona ima sposobnost provokacije, pitanja i komentara dru\u0161tvenog aspekta odre\u0111enog prostora. Umjetni\u010dke interpretacije i spekulativne vizije budu\u0107nosti napu\u0161tenih prostora kao \u0161to je Hartera svakako daju potencijalna rje\u0161enja na neke njihove problematike. Kroz umjetnost se, tako\u0111er, osigurava njihovo mjesto u kolektivnoj memoriji zajednice, \u0161to doprinosi njihovom o\u010duvanju i valorizaciji u kontekstu sredine u kojoj se nalaze.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Ovo je jedan od devet odabranih radova na regionalnom\u00a0art+science\u00a0konkursu u okviru me\u0111unarodnog\u00a0FASIH\u00a0projekta<\/strong>\u00a0(Future Art Science Industrial Heritage), posve\u0107enog revitalizaciji i o\u010duvanju industrijskog nasle\u0111a.\u00a0FASIH\u00a0izlo\u017eba<\/strong>\u00a0bi\u0107e otvorena za publiku na tri lokacije \u2013 22. maja u Beogradu (Muzej nauke i tehnike) i Trbovlju (Delavski dom), i 10. juna u Rijeci (Vje\u0107nica\u00a0Akademije primijenjenih umjetnosti).<\/em><\/p>\n\n\n\n

<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u201eHartera je \u017eivi organizam u kojem se segmenti ljudskog djelovanja i djelovanja prirode me\u0111usobno prepli\u0107u, stvaraju\u0107i jedistveni oblik dru\u0161tva u kojem svaki ima svoju ulogu, motiv i na\u010din \u017eivljenja. To je zaista jedinstven prostor u \u010dijem mikrosvijetu postoji pravo organizirano dru\u0161tvo, koje djeluje paralelno s njezinim sociolo\u0161kim i kulturnim naslje\u0111em\u201c Razgovarao: \u0110or\u0111e Petrovi\u0107 Tvornica papira […]<\/p>","protected":false},"author":4,"featured_media":4497,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"footnotes":""},"categories":[112,6],"tags":[],"class_list":["post-4496","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-fasih","category-razgovori"],"acf":[],"featured_image_src":"https:\/\/artandscience.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/05\/Hartera-Prica-Kaver-scaled.jpg","author_info":{"display_name":"Ivana Smolovic","author_link":"https:\/\/artandscience.rs\/en\/author\/ismolovic\/"},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/artandscience.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4496","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/artandscience.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/artandscience.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/artandscience.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/artandscience.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=4496"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/artandscience.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4496\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4588,"href":"https:\/\/artandscience.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4496\/revisions\/4588"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/artandscience.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/4497"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/artandscience.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=4496"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/artandscience.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=4496"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/artandscience.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=4496"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}