{"id":4678,"date":"2025-06-09T12:29:18","date_gmt":"2025-06-09T12:29:18","guid":{"rendered":"https:\/\/artandscience.rs\/?p=4678"},"modified":"2025-06-09T12:29:20","modified_gmt":"2025-06-09T12:29:20","slug":"from-me-flows-what-you-call-time-multimedijalna-instalacija-2025","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/artandscience.rs\/en\/4678\/","title":{"rendered":"From Me Flows What You Call Time, multimedijalna instalacija 2025."},"content":{"rendered":"

Autorka: Gaia Radi\u0107<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Rad istra\u017euje ostatke napu\u0161tene industrijske arhitekture nekada\u0161nje tvornice Hartera kroz fragmentaciju i digitalnu rekonstrukciju. Umjesto reprezentiranja cjeline, fokus je na pojedina\u010dnim dijelovima tvornice koji su tretirani kao tragovi \u2013 otisci prisutnosti, sa\u010duvani u tlu. Ti fragmenti djeluju kao prostorni reljefi, izdvojeni iz konteksta, ali i dalje zasi\u0107eni materijalnom i temporalnom te\u017einom. <\/p>\n\n\n\n

Vizualna estetika rada inspirirana je arheolo\u0161kim iskopavanjima i dokumentacijom: kamera je stati\u010dna, kadar u formatu 4:3, osvjetljenje meko i usmjereno, nalik radnom osvjetljenju na terenu u suton. Fragmenti su smje\u0161teni u tamnom, neodre\u0111enom prostoru s gustom atmosferom koja nagla\u0161ava osje\u0107aj ti\u0161ine, te\u017eine i izolacije. Materijali i teksture izra\u0111eni su proceduralno, s naglaskom na nesavr\u0161enost i tro\u0161nost \u2013 prisutni su znakovi korozije, abrazije i naslaga. Fragmenti ne funkcioniraju kao reprezentacije specifi\u010dnih dijelova zgrade, ve\u0107 njihovih negative, odnosno \u201eotisaka\u201c. Svaki fragment posjeduje vlastitu zvu\u010dnu kulisu \u2013 mikro pejza\u017e koji reflektira njegovu teksturu i \u201ekarakter\u201c. <\/p>\n\n\n\n

Zvuk nije ilustrativan, ve\u0107 djeluje kao produ\u017eetak vizualnog, \u010dime se dodatno gradi atmosfera prisutnosti bez naracije. Neki fragmenti su gotovo ne\u010dujni, drugi rezonantni ili ritmi\u010dki \u2013 svaki zadr\u017eava svoj zvu\u010dni identitet. U tijeku je eksperimentiranje s rasporedom fragmenata, ja\u010dinom atmosferskih elemenata i na\u010dinima povezivanja vizualnog i zvu\u010dnog sloja. Cilj je stvoriti seriju scena koje ne obja\u0161njavaju prostor, ve\u0107 ga registriraju na afirmativan na\u010din \u2013 kao da je pred gledateljem dio arhive \u010dije se zna\u010denje tek treba odgonetnuti.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Gaia Radi\u0107<\/strong> (ro\u0111ena 2001. u Puli) diplomirala je kiparstvo na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci 2023. Trenutno studira arhitekturu na Fakultetu za arhitekturu u Ljubljani, kao i diplomski studij Video, animacija i novi mediji na Akademiji za likovnu umjetnost i dizajn. U svom umjetni\u010dkom radu prvenstveno se bavi ra\u010dunalnom grafikom, konkretno tehnikama 3D modeliranja, a svoje koncepte ostvaruje kroz kombinaciju animacije i prostorne instalacije. Izlagala je na sedam samostalnih i vi\u0161e od trideset skupnih izlo\u017ebi u Hrvatskoj i Sloveniji. Me\u0111u zna\u010dajnijima su samostalna izlo\u017eba u Galeriji Karas u Zagrebu, sudjelovanje na 63. pore\u010dkom Annaleu, te suradnje s Centrom za inovativne medije (CIM APURI), Galerijom Kortil u Rijeci, UR institutom u Dubrovniku, udrugom siva\/zona iz Kor\u010dule i udrugom Metamedij iz Pule. Dobitnica je druge ERSTE nagrade na 36. Salonu mladih.<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Autorka: Gaia Radi\u0107 Rad istra\u017euje ostatke napu\u0161tene industrijske arhitekture nekada\u0161nje tvornice Hartera kroz fragmentaciju i digitalnu rekonstrukciju. Umjesto reprezentiranja cjeline, fokus je na pojedina\u010dnim dijelovima tvornice koji su tretirani kao tragovi \u2013 otisci prisutnosti, sa\u010duvani u tlu. Ti fragmenti djeluju kao prostorni reljefi, izdvojeni iz konteksta, ali i dalje zasi\u0107eni materijalnom i temporalnom te\u017einom.  Vizualna […]<\/p>","protected":false},"author":4,"featured_media":4686,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"footnotes":""},"categories":[112],"tags":[],"class_list":["post-4678","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-fasih"],"acf":[],"featured_image_src":"https:\/\/artandscience.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/vizual4.png","author_info":{"display_name":"Ivana Smolovic","author_link":"https:\/\/artandscience.rs\/en\/author\/ismolovic\/"},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/artandscience.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4678","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/artandscience.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/artandscience.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/artandscience.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/artandscience.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=4678"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/artandscience.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4678\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4689,"href":"https:\/\/artandscience.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4678\/revisions\/4689"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/artandscience.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/4686"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/artandscience.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=4678"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/artandscience.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=4678"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/artandscience.rs\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=4678"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}