Intervju: Kako zamisliti nezamislivo: tragovi prošlosti kroz algoritme

Umetnički projekat How to Imagine the Unimaginable nastaje na preseku paleontologije, ličnog sećanja i savremenih tehnologija, istražujući koliko možemo zamisliti svet pre nas. Kroz film, autor kombinuje istraživanja o dinosaurima i njihovu ulogu u kolektivnoj imaginaciji, preplićući naučne činjenice, mitove i digitalno generisane slike. Upotrebom generativnih AI alata, rad problematizuje stvaranje vizuelnih narativa, postavljajući pitanja o sećanju, istini i budućnosti koju još ne umemo pojmiti.

Za portal art+science, Guangli Lju, jedan od autora rada, govori o ovim procesima i o ulozi umetnosti kao prostora za kritičko promišljanje savremenog sveta. Izložba „Putanje tehnologije“ bila je otvorena do 26. oktobra u KC Silosi, a ekskluzivan intervju sa autorom donosimo u nastavku.

Šta je bila ideja koja je pokrenula kreativni proces za realizaciju ovog projekta?

Kroz program koji je pokrenula Kineska akademija umetnosti imao sam priliku da se upoznam sa nekim od najnaprednijih paleontoloških istraživanja u Kini. To me je navelo da shvatim da čak i u naučnim i arheološkim oblastima ostaje izuzetno teško formirati potpunu predstavu o davno izumrloj životinji – na primer, gotovo je nemoguće rekonstruisati kožu dinosaurusa zbog oskudnih fosilnih dokaza.

Na ličnom nivou, moje dete je fasciniramo dinosaurusima pa me je to podsetilo na moje detinjstvo. Pitao sam se zašto se ta imaginacija prenosi s generacije na generaciju i šta uopšte znači zamišljati nešto što je, u suštini, nezamislivo.

Film zato predstavlja veliku istoriju imaginacije dinosaurusa – mitologiju, književnost, popularnu kulturu – rame uz rame sa ličnim iskustvima. To me je prirodno navelo da koristim generativne AI alate, koji su trenirani na zbiru ljudske vizuelne kulture. Oni nude višeslojne mogućnosti imaginacije, ali istovremeno otkrivaju kako je naša mašta uvek uslovljena kulturnim i društvenim okvirima.

Po vašem mišljenju, kako AI može da unapredi naše razmišljanje i probudi imaginaciju?

Intenzivan sam korisnik AI-ja, kako LLM-ova tako i generativnih alata. Ali u ovoj fazi ne verujem da AI zaista pobuđuje našu imaginaciju – naprotiv, može stvoriti nove probleme. Ogromnom brzinom generiše sadržaje koji munjevito preplavljuju našu vizuelnu kulturu, a širenje netačnih ili fabrikovanih informacija izaziva ozbiljnu zabrinutost i pokreće važno pitanje u vezi sa tim koliko su dati izvori pouzdani.

Ipak, i dalje verujem da AI pokazuje smer ka obećavajućoj budućnosti. Količina informacija kojoj čovek može pristupiti tokom života zanemarljiva je u poređenju sa skupovima podataka na kojima se treniraju AI sistemi. Ako jednog dana AI – u ma kom obliku – postane pouzdan, transparentan i proverljiv procesor znanja, mogao bi da otključa i ogroman kreativni i imaginativni potencijal.

Dinosaurusi su fascinantni sami po sebi u kom trenutku su postali centralni fokus vašeg projekta?

Za mene rad prati tri niti – tri pitanja. Kroz fragmentisane slike želelo sam da pitam: Možemo li zaista povratiti ono što je izgubljeno u sećanju?

Drugo pitanje: Možemo li iskreno da zamislimo stvorenje koje je nestalo mnogo pre no što je ljudski subjekat uopšte postojao?

Treće: Mogu li AI alati – trenirani na skupovima podataka punim kulturnih i strukturalnih pristrasnosti – zaista da nam pomognu da pobudimo imaginaciju?

Sva tri pitanja ukazuju na neku vrstu gubitka. A dinosaurusi, kako ih opisuje Kventin Mejasu, predstavljaju filozofsku personifikaciju „apsolutne prošlosti kojoj ne možemo svedočiti“. Oni prirodno povezuju ova pitanja.

Budućnost često može delovati nezamislivo. Da li umetnost može da nam pomogne da je sagledamo?

Apsolutno. U društvu koje pokreću performansi, efikasnost i beskonačni rast, umetnost je redak prostor bez unapred zadate svrhe. Njena cirkulacija otvara polje za postavljanje pitanja, a ne za nuđenje rešenja – prostor koji je neophodan u svakoj epohi.

Štaviše, umetnost ne pokušava da predstavi savršeno dostižnu, optimističnu viziju budućnosti. Naprotiv, često nudi uznemirujuće ili čak zastrašujuće vizije – verzije budućnosti koje možda još uvek imamo vremena da izbegnemo.

Related post

Projekat Latentni pejzaži istražuje kako ljudska i mašinska percepcija oblikuju stvarnost kroz sećanje, sugestiju i interpretaciju. Kroz interaktivnu svetleću kutiju...

Umetnička instalacija Rezonantna sećanja, čiju realizaciju potpisuju umetnici Julija Sion (Yulia Sion, RU/EE) i Nuno Koreija (Nuno N. Correia, PT/EE),...

Udruženje građana Reaktor, u saradnji sa Centrom za promociju nauke, Fondacijom Novi Sad – Evropska prestonica kulture (Srbija), udruženjem Greenways...

Kulturni centar Silosi tokom oktobra oživeo je kroz svetove umetnosti i nauke: deseto izdanje festivala art+science, pod nazivom Putanje tehnologija,...

EN