„Naša metoda – kombinacija digitalne arhivistike, QR kodova i multimedijalnih sadržaja – može poslužiti kao model za očuvanje drugih industrijskih lokaliteta. Svaka lokacija ovog tipa ima neku svoju priču i zahtijeva specifičan pristup, ali temeljni princip ostaje isti: industrijska prošlost može se reinterpretirati kroz suvremene tehnologije kako bi bila dostupna novim generacijama“

Razgovarao: Đorđe Petrović

Duboko urezana u industrijsku i urbanu prošlost Rijeke, Hartera je mesto gde se istorija ne zaboravlja lako – čak ni kada je obrasla u korov i tišinu. Smeštena tik uz obalu Rječine, nekadašnja Tvornica papira, osnovana još 1821. godine, bila je pionir tehnološkog razvoja u regionu – poznata, između ostalog, po tome što je u njoj proradila prva parna mašina na Balkanu. Gotovo dva veka proizvodila je papir izuzetnog kvaliteta, koji je pronalazio put do kupaca širom sveta. Danas, gotovo dvadeset godina nakon zatvaranja, sudbina ovog prostora i dalje ostaje neizvesna.

Kako bi istražio inovativne i interdisciplinarne pristupe u promociji očuvanja i zaštite nepokretne kulturne baštine, međunarodni projekat FASIH (Future Art Science Industrial Heritage), kojim koordinira Centar za promociju nauke, raspisao je javni poziv za umetnike i istraživače. Jedan od dobitnika ovog poziva je projekat Digitalna Hartera – u produkciji Sveučilišta u Rijeci i riječke Akademije primjenjenih umjetnosti – koji uz pomoć savremene tehnologije i multimedijalnog pripovedanja istražuje industrijsko nasleđe i oživljava istoriju nekadašnje Tvornice papira Rijeka. Ovaj rad posetioci će moći da vide na izložbi FASIH projekata, koja će 10. juna biti otvorena u Vijećnici Akademije primjenjenih umjetnosti u Rijeci.

Autorski tim Kolektiv HART ART, koji potpisuje projekat Digitalna Hartera, čine Marija Konfić, umetnica koja kroz slikarske, grafičke i digitalne medije istražuje estetiku i idealizaciju stvarnosti, oslanjajući se na filozofske i sociološke teme; Enia Kozarić, umetnica čiji radovi u oblasti slikarstva, grafike, fotografije i animacije prizivaju osećaj magičnog i mističnog, ostavljajući prostor za ličnu interpretaciju; i Ana Marija Lončar, vizuelna umetnica u čijem radu se ukrštaju ilustracija, strip i digitalna umetnost, s bogatim iskustvom u industriji video-igara. Aktivna je učesnica kulturne scene i organizatorka umetničkih događanja.

Sa članicama Kolektiva HART ART razgovarali smo o projektu Digitalna Hartera, novomedijskom pristupu oživljavanja industrijskog nasleđa, kao i o složenom procesu istraživanja i kreativne obrade memorije jednog prostora.

Kako je nastala ideja za umetnički projekat Digitalna Hartera?
Ideja se rodila u sklopu natječaja za FASIH, u kojem se fokus stavlja na digitalnu revitalizaciju industrijske baštine. S obzirom na to da je Hartera jedan od najvažnijih industrijskih lokaliteta u Rijeci, bilo je logično obuhvatiti je unutar ovog projekta. No, osim formalnog okvira natječaja, ono što nas je dodatno inspiriralo jest slojevitost priče Hartere – od razdoblja njene izgradnje i prosperiteta, do njezina gašenja i današnje napuštenosti. U njoj se prelamaju različiti historijski periodi, radničke priče, ekonomske promjene i kulturni fenomeni. Taj spoj fizičkog prostora i kolektivnog sjećanja potaknuo nas je da istražimo kako suvremena tehnologija može doprinijeti očuvanju ovakvih mjesta i učiniti ih ponovno dostupnima javnosti.

Na koji način koristite QR tehnologiju u svom radu i kako ona doprinosi interaktivnosti i pristupačnosti istorijskih podataka?
QR kodovi postaju most između prošlosti i sadašnjosti, povezujući digitalni svijet s fizičkim prostorom Hartere. Na određenim ključnim lokacijama u Harteri biće postavljeni stikeri s QR kodovima koji će omogućiti posjetiteljima da putem svojih mobilnih uređaja pristupe arhivskim materijalima, zvučnim zapisima svjedočanstava bivših radnika i vizualnim rekonstrukcijama nekadašnjeg izgleda tvornice. Na taj način, industrijska baština ne ostaje samo pasivni ostatak prošlih vremena, već postaje interaktivna, živa arhiva dostupna svima. Ova metoda omogućuje brzo, lako i intuitivno povezivanje publike s povijesnim sadržajem, bez potrebe za dodatnom infrastrukturom.

Kako ste dolazile do arhivskih materijala, kontakata bivših radnika i drugih izvora informacija?
Istraživački proces započeo je kroz osobne kontakte, preporuke i usmeno prenošenje informacija. U razgovoru s lokalnim zajednicama, bivšim radnicima i stručnjacima, došli smo do vrijednih materijala, osobnih priča i dokumenata koji su nam pomogli da složimo širu sliku o Harteri. Osim toga, obilazak same lokacije omogućio nam je da dokumentiramo njeno trenutno stanje, zabilježimo atmosferu prostora i mapiramo ključne točke na kojima ćemo postaviti QR kodove. Također, koristili smo arhivske izvore, stare fotografije i video-zapise kako bismo rekonstruirali povijesni izgled i funkciju tvornice.

Kombinovale ste različite umetničke metode (animacija, audio-zapisi, video) kako biste oživeli prošlost Hartere. Šta ste time hteli da postignete?
Pokušale smo vizualizirati Harteru kroz spoj dokumentarnih i umjetničkih pristupa. Korišćenjem fotografije nastojimo oživjeti njenu prošlost i prikazati njene transformacije kroz vrijeme, dok audio-zapisi radnika donose autentične priče iz prve ruke. Video-materijali kombiniraju arhivske snimke i nove snimke današnjeg stanja prostora, stvarajući kontrast između nekadašnjeg industrijskog giganta i sadašnje ruševine. Taj kontrast nije nužno pesimističan – kroz umjetničke interpretacije pokušavamo istražiti potencijale ovakvih prostora i njihov simbolički značaj.

Hartera je imala ključnu ulogu u privrednom i društvenom razvoju Rijeke. Kako biste opisali njen značaj za lokalnu zajednicu?
Utjecaj Hartere na Rijeku gotovo je nemjerljiv. Tvornica nije bila samo gospodarski pokretač, već i društveno-kulturni fenomen. Generacije radnika provele su živote unutar njezinih zidova, a mnoge obitelji u Rijeci imale su nekoga tko je radio upravo u Harteri. Osim toga, prostor tvornice kasnije je postao središte alternativne kulturne scene, ponajviše kroz festivale, čime je dodatno oblikovao urbanu i glazbenu scenu grada.

Kako vidite Harteru danas – kao simbol industrijske prošlosti, prostor kreativnih mogućnosti ili nešto treće?
Hartera je višedimenzionalan prostor – ona je istovremeno simbol industrijske prošlosti, ali i prostor s ogromnim kreativnim potencijalom. Njena sadašnja zapuštenost ne znači nužno kraj, već može biti poziv na reinterpretaciju. Ona može biti i prostor sjećanja, i mjesto inovacije, i umjetnički poligon. Naša interpretacija naginje upravo toj ideji – Hartera kao dinamičan prostor koji ne prestaje pričati svoju priču, već se samo mijenjaju načini na koje je slušamo.

Koliko je digitalizacija i upotreba novih medija važna za očuvanje industrijskog nasleđa u savremenom društvu?
Digitalizacija je nužan alat u očuvanju industrijske baštine, jer omogućuje da informacije ostanu dostupne unatoč fizičkoj propasti prostora. Naša metoda – kombinacija digitalne arhivistike, QR kodova i multimedijalnih sadržaja – može poslužiti kao model za očuvanje drugih industrijskih lokaliteta. Svaka lokacija ovog tipa ima neku svoju priču i zahtijeva specifičan pristup, ali temeljni princip ostaje isti: industrijska prošlost može se reinterpretirati kroz suvremene tehnologije kako bi bila dostupna novim generacijama.