Autori: Ana Komadina, Lea Mioković, Vili Rakita, Mihaela Sladović, Andrea Stanić
Ovaj se projekt oslanja na koncept Parlamenta stvari Brune Latoura, prema kojem svako biće – živo ili neživo – ima jednako pravo glasa u svjetskom parlamentu. U takvom okviru brišu se granice između ljudskog i neljudskog, dopuštajući objektima, biljkama, životinjama, prirodnim pojavama i građevinama da postanu sudionici dijaloga s građanima. Ta imaginativna rekonfiguracija otvara nadrealni prostor susreta, koji osvjetljava složene isprepletenosti živog i inertnog te ih nastoji strukturirati na načine koji bi mogli oblikovati buduća razumijevanja prostora.
U okviru Parlamenta govornici nisu ljudski predstavnici, već stanovnici prostora Hartere – biljke, životinje, infrastrukture, geološki i meteorološki elementi. Kroz zamišljene razgovore s ljudskim sugovornicima, ti neljudski sudionici otkrivaju svoje uloge unutar specifičnog prostora – društvene, ekološke i estetske. Što bi nam Rječina mogla ispričati o suživotu s florom i faunom ili s ljudima koji su joj regulirali tok i na njezinim obalama izgradili tvornicu? Kakvu bi priču mogli ispričati električni kabeli – nekoć vibrantne arterije moći koje su pulsirale kroz kompleks, danas svedene na tihi podzemni šum? A što bi rekli korov, riječna rakovica, odbačena šibica ili hrpa otpada – kad bismo ih znali slušati?
Kako bi se pristupilo tim razgovorima, projekt je započeo proučavanjem objektivnih pozicija svakog „sudionika“ unutar prostornog konteksta Hartere. Terenski rad bio je ključna komponenta istraživanja, omogućivši izravno promatranje i analizu odnosa među stvarima koje čine kompleks Hartere. Taj je proces razotkrio ponavljajuće teme: tok, energiju, slojevitost, krhkost, međuovisnost, materijalnost i tajanstvenost. Dijalozi sa stručnjacima iz urbanizma, ekologije, povijesti i srodnih područja dodatno su poduprli interpretaciju tih neljudskih glasova i pomogli ih prevesti u konceptualne „govore“ o njihovim ulogama, željama i položajima unutar prostora između Hartere i Rječine.
Završni rezultat projekta – sjednica Parlamenta stvari – poprima oblik prostorne instalacije sastavljene od devet odabranih „delegata“ raspoređenih u kružnu formaciju. Ova konfiguracija namjerno negira hijerarhiju, naglašavajući njihovu ravnopravnost kao govornika. Instalacija se nalazi između dvaju prostornih polova: Hartere, oblikovane izravnim ljudskim intervencijama i Rječine, prirodne sile snažno preoblikovane ljudskim djelovanjem tijekom vremena. U središtu Parlamenta nalazi se maketa stvarnog prostora Hartere, prekrivena projekcijama budućnosti viđenih iz perspektive neljudskih sudionika. Ona postaje multimedijalna karta, stvorena tehnikom mapirane projekcije, formirajući prostor u kojem članovi Parlamenta međusobno djeluju. Projektirane interpretacije tih glasova u suprotnosti su s fizičkim manifestacijama samog Parlamenta – stvarnim objektima i materijalima unesenim u prostor tijekom prezentacije. Time projekt osvještava razliku između „istinskog glasa“ stvari i ljudskih interpretacija koje im neminovno namećemo. Iznad kruga delegata lebdi reflektirajući disk – prostorni kontrapunkt koji iskrivljuje i odražava donju razinu, nudeći metaforičko zrcalo Parlamenta i njegovih mnogostrukosti.
Ana Komadina (rođena 1996. u Mostaru) diplomirala je na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Nakon studija započela je profesionalnu karijeru u struci i trenutačno je zaposlena kao projektantica. Iskustvo je stekla sudjelovanjem u raznim neformalnim projektima, radionicama i edukativnim programima tijekom i nakon studija, kao i kroz profesionalni rad. Aktivna je članica udruge i uredništva regionalnog časopisa za arhitekturu, umjetnost i dizajn Tristotrojka, u sklopu kojeg organizira radionice, rasprave i edukativne aktivnosti usmjerene na poticanje lokalnih zajednica na kritičko promišljanje prostora.
Lea Mioković (rođena 1994. u Virovitici) ovlaštena je arhitektica koja trenutačno radi u struci kao projektantica. Uz profesionalni angažman, aktivno sudjeluje u radu udruge ViKA (Virovitička kulturna alternativa), koja se bavi organizacijom i promicanjem kulturnih i umjetničkih događanja u Virovitičkom kraju.
Vili Rakita (rođen 1995. u Zagrebu) magistrirao je arhitekturu i urbanizam 2021. na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom studija razvio je poseban interes za participativni dizajn, arhitektonsko obrazovanje i društveno angažirane pristupe arhitekturi. Godine 2018. bio je dio organizacijskog tima međunarodnog studentskog arhitektonskog okupljanja RE:EASA u Rijeci, nakon čega nastavlja voditi i koordinirati niz arhitektonskih i urbanističkih radionica. Od iste godine član je uredništva Tristotrojke, regionalnog časopisa za arhitekturu, umjetnost i dizajn. Nakon završetka studija, započinje rad u struci kao projektant, uz kontinuirano sudjelovanje u društveno osviještenim projektima civilnog društva vezanim uz urbanizam i prostornu praksu.
Mihaela Sladović (rođena 1995. u Zagrebu) arhitektica je i vizualna umjetnica s profesionalnim iskustvom u zaštiti nepokretne kulturne baštine. Svoje stručno znanje gradila je kroz brojne izvanakademske projekte tijekom studija, kao i kroz praktičan rad na terenu. S vremenom je razvila poseban interes za primjenu digitalnih tehnologija u znanstvenom i umjetničkom kontekstu. Osim tradicionalnog arhitektonskog projektiranja, njezin rad uključuje 3D modeliranje, fotogrametriju te razvoj i objavu videoigara i drugih audiovizualnih djela.
Andrea Stanić (rođena 1995. u Slavonskom Brodu) diplomirala je na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Nakon studija započinje rad u struci kao projektantica, a od 2024. zaposlena je u Hrvatskoj komori arhitekata. Paralelno s profesionalnim angažmanom sudjeluje u neformalnim obrazovnim programima civilnog društva kao što su Kurziv, Operacija Grad, BLOK i SPID. Piše za portal Kulturpunkt.hr o temama vezanim uz prostor, kulturu i umjetnost. Od početka 2018. članica je zagrebačke redakcije časopisa Tristotrojka, a od 2019. i članica istoimene udruge putem koje sudjeluje u razvoju programa za poticanje javnog dijaloga i kritičkog promišljanja urbanih prostora.
